Upali svijeću

Grob hrvatskog vojnika Josipa Rako i njegovih roditelja u Zagvozdu
Kiša natapa naše zagvoško groblje pred Svi svete.To je blagdan koji je usko vezan sa Dušnim danom. Podsjećamo se tada posebno na svoje umrle. Na one koji su bili „kost naša“, a sad su kost zemlje u koju ćemo i mi jednom doći. Biti ćemo tada isti kao i oni danas. Zato je svaki posjet groblju i vjernika i onog koji za sebe kaže da je ateist zbližavanje sa svojim umrlima. Svijeća koja gori za duše njihove odvlači misli naše na njihov ovozemaljski život. Koliko u mrtvima još ima života?! Upravo onoliko koliko ima uspomena na njih u našim mislima i osjećajima. Sjećamo se i naših Zagvožđana poginulih u Drugom svjetskom ratu. Preko 200 poginulih dalo je ovo malo zabiokovsko mjesto u te samo četiri godine od 1941. do 1945. Najviše ih pogine 1945. godine kad je rat već prestao na Križnom putu od Blajburga pa prema nazad. Vratiše ih Engleska vojska partizanima koji ih pobiše, a bilo ih je 66 za čije se grobove nezna. Zna se samo to da će središnji križ u zagvoškom groblju na njih podsjećati sa molitvom iz Psalma:
„Vrati o Jahve, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.
Išli su plačući
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.“
U Domovinskom ratu poginuše Matko, Ante, Josip i Jozo u odori Hrvatske vojske. Križ ima četiri kraka, Zagvozd ima četiri junaka koji gledaju lice Božje. U znamen hrvatske slobode oni dadoše svoj život. Bez ostatka žrtvovaše sebe za taj veliki sveti cilj da domovina njihova Hrvatska nikad više ne bude porobljena.Da ne budemo sluge nemuštih gospodara, koji nam i pjevati naše hrvatske pjesme braniše, da nekažem nešto više.
Kada ovih dana padaju kiše, ja ih doživljavam kao suze Božje. Koliko li je samo suza naših baka , djedova, očeva i majki palo za nevino nastradalom svojom djecom. Samo zato što su Hrvati bili, svoj dom i ognjšte branili bili su ubijani i razapinjani kao Krist.
Stoga su naše zagvoško i rastovačko i sva naša hrvatska groblja sveta mjesta, a ne obična počivališta umrlih.
Zato brate i sestro ako imaš imalo krvi domoljubne hrvatske dođi na sveto mjesto i upali svijeću u spomen na sve sinove njezine koji padoše za križ časni i slobodu svetu.
Brecat će zvona cijelu noć na svetom Križu u Rastovcu i kod Gospine crkve zagvoškog ukopišta.Brecat će za sve njih koji su zaslužni što smo mi tu na ovim ponosnim ognjištima pradjedovskim - ostali svoji na svome.
Zato neka svaki cvijet i upaljena svijeća na grobovima budu svekoliki znak naše ljubavi,najdubljih osjećaja duhovne povezanosti prema onima kojima smo ih namijenili, kako bi i mi baštinili ljubav pokoljenja koja nam je potrebna zauvijek.

Slika Biokova jutros

Biokva jutros osvanula pod snijegom,pa pogledajmo dvije fotografije

Kamen na Rivi i u Zagvozdu

Čitajući ovaj tekst o našem zagvoškom Trgu glumaca pomalo se sa sjetom sjetim svega prolaznoga na ovom svijetu.Da kojim slučajem car Dioklacijan nije ostavio iza sebe onu velebnu palaču, Splita danas ne bi bilo. Možda bi na tom podmarjanskom poluotoku danas bilo neko malo ribarsko mjesto, kakvih imamo više duž naše obale. Ali ostala je jedna građevina znamenitog cara imperatora. Ona je privlačila kroz povijest sve ono što je jedan mali varoš, pretvorilo u drugi najveći hrvatski grad. Grad muzeja ,kazališta,sporta, sveučilišta, brojnih crkava, te svega onoga u trgovačkom smislu što krasi život jednoga grada.
Reći će te što sve to ima veze sa Zagvozdom i Trgom glumaca oko kojeg su neki u Zagvozdu podigli toliku prašinu o cijeni jednog četvornog metra. Ako volite Zagvozd onda volite i njegov Trg glumaca,i njegova metalna vrata, koja iako oštra neće vas posjeći, njegovo kameno postolje, koje nije dovezeno iz neke druge države, već je to kamenje „raslo“u Zagvozdu , obrađeno i u Zagvozdu opet ugrađeno. Kamen je našao svoju majku.Međutim ima onih koji ga ne bi dali svojoj majci.Tako su ljubomorni ili još nešto gore kad govore tko ne bi smio raditi zagvoški Trg glumaca. Trebao bi ga raditi netko tko sa Zagvozdom nema veze, sa ovim krajem isto tako i napraviti Trg na ruglo ovoga mjesta. Tada bi ti sebeljubci došli na svoje, spočitavali bi Vedranu i Miru ovo i ono. Naravno kad je sve u redu oni nalaze neke „rupe.“ Da bi zadovoljili svoj pokvareni um smeta im što radove izvodi kamenoklesar iz Krstatica koji je“općinski vijećnik i član vladajuće koalicije“.Sad ispada da je gospodin Luka Lizatović iz Krstatica dobio posao zato što je općinski vijećnik, a ne zato što je izvaredan znalac svog posla, pošten i čestiti obrtnik, koji je sve što je stvorio, stvorio sa deset svojih prstiju. Ima se šta vidjeti u njegovu kamenorezačkom pogonu u Krstaticama. Najsuvremenije strojeve za obradu kamena, nekoliko stalno zaposlenih radnika. Luka je od početka sudjelovao u Domovinskom ratu, a danas za to nema nikakve naknade ni penzije. Sve je to naravno mogao imati, ali se je uhvatio u koštac sa životom, marljivo obrađujući kamen.Naravno da to smeta kojnogrizima u Zagvozdu. Smetaju im pošteni , čestiti i sposobni ljudi. Oni koji su ponos i dika Zagvozda, koji su radost svojih roditelja, svoje žene i svoje djece.
Kada gledam stare facade sa splitskog Peristila. Grubi kamen ugrađen u temelje ovoga grada u dalekim stoljećima i ovaj danas nešto finije brušeni sa splitske Rive ili zagvoškog Trga glumaca, ne mogu da se ne upitam tko to premiješta kamen, da bi svadio ljude ? Tko mu određiva tržišnu cijenu i zašto! Kamen ostaje kamen ma gdje bio, ali čovjek treba nadvladati sebe da sam ne postane kamen.

Danas misa za žrtve Drugog svjetskog rata

U crkvi Gospe od Karmela u Zagvozdu

Kišom je okupan Zagvozd 7.listopada 2007.godine.Da li ovo Gospodin plače nad onima koji su prije više od šest desetljeća učinili nezampaćen zločin u predjelu Sudišće kod zagvoškog zaseoka Lovrinčevići. Dovezeno je osamnaest muškaraca od kojih su osmorica bili fratri franjevci Hercegovačke provincije iz samostana na Širokom Brijegu. U jednom malom doćiću su ubijeni bez suda, bez ikakve poznate krivice,osim što su bili časni sinovi svoga hrvatskog naroda. Identificirani su posmrtni ostaci trojice fratara i to: fra Melhiora Prlića, fra Zdenka Zubca i fra Julijana Kožula. Nakon sprovodnih obreda u Zagvozdu gdje će na groblju kod crkve Uznesenja Marijina biti pokopana ostalih pet fratara i deset hrvatskih vojnika, ispraćaj zemnih ostataka trojice franjevaca mučenika biti će organiziran za Široki Brijeg. Na Širokom Brijegu 9.listopada s početkom u 11 sati biti će sveta misa i obred ukopa u crkvi. Svetu misu će predvoditi general Franjevačkog Reda ,OFM, fra Jose Rodriguez Carballo. Samostan na Širokom Brijegu izgubio je u Drugom svjetskom ratu 66 fratara, koji su mučki ubijeni. Za sve njih pokrenut je postupak proglašenja blaženih i svetih.

Dvije vijesti iz Zagvozda

VIJEST broj 1
Za izvođača radova probijanja tunela Sveti Ilija izabran je Konstruktor. Njihova ponuda za radove je bila najpovoljnija. Sada treba proći rok žalbe od 15 dana da bi se potvrdio izvođač.

VIJEST broj 2

Sutra je u Zagvozdu pogreb 8 fratara iz Širokog Brijega, te 10 Hrvatskih vojnika mučenika koje su Partizani krvnički mučili i pobili u veljači 1945.
Sv.misa i sprovodni obred bit će u Zagvozdu u župnoj crkvi u 15 sati.Ovim putem pozivam sve Zagvožđane, te ljude dobre volje da dođu te odaju počast ljudima čiji je jedini grijeh bio što su voljeli Hrvatsku,molili krunicu i vjerovali u Boga.
Marko Čagalj, poštar

Prijevoz učenika na relaciji Zagvozd_Imotski

U našoj knjizi utisaka više je osoba komentiralo prijevoz učenika do srednje škole u Imotskom. Ovdje donosimo dva komentara.Učenika sudionika prijevoza i jednog roditelja.
Prije dva tjedna autobus koji nas vozi je upao u kanal za vodu na Dobrinčima, a bio je pun djece. To se je dogodilo zato što je vozač bio umoran jer je tek došao iz Sarajeva te nije dobro poznava cestu a vozio je prebrzo. Prije tjedan dana naš zagvoški bus je zaustavila policija kod pumpe u Imotskom te je vozač mora puvati. Očito je bio pijan kad je dobio nekoliko kazna a vozačka mu je bila oduzeta te smo trebali čekati 45 minuta da s Kolodvora pošalju novi autobus. Sada nas vozi autobus kod kojeg je samo pitenje vrimena kad će mu otkazati kočnice, vrata se ne mogu ni zatvoriti, 5 centimetara prašine po sicevima , a pola ih i nema. Šiberi se napola zatvaraju tako kad pada kiša u njemu je prava poplava.Pitanje je vremena kad ćemo s takvim autobusom negdi upasti. Još što je najgore do Imotskog se zbog Medova Doca i njihovi nekoliko učenika moramo voziti 2 sata jer nam autobus iz Zagvozda ide u 12 i 10, a navečer moramo navraćati do Dobrinača pa opet nazad na glavnu cestu, a onda u Zagvozd ,a na Dobrinčima imaju samo 2 učenice. Žalili smo se na Kolodvor ali nikakve koristi.... KATASTROFALNO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

ĐAK

TKO su ti prijevoznici? navesti imena slobodno i o njima trebamo raspravljati....Ima zagvoških prijevoznika koji to mogu kvalitetno odraditi sigurni smo u to....Općino draga potrudi se da to tako i bude kako bi očevi i majke mirno spavali a djeca-naša nada zagvoška mogla mirno nastaviti put ka obrazovanju...molim lijepo.Prijevoznicima je bitno samo zarada a kvaliteta i sigurnost....treba im objasniti što je to....

ČITATELJ