Kamen na Rivi i u Zagvozdu

Čitajući ovaj tekst o našem zagvoškom Trgu glumaca pomalo se sa sjetom sjetim svega prolaznoga na ovom svijetu.Da kojim slučajem car Dioklacijan nije ostavio iza sebe onu velebnu palaču, Splita danas ne bi bilo. Možda bi na tom podmarjanskom poluotoku danas bilo neko malo ribarsko mjesto, kakvih imamo više duž naše obale. Ali ostala je jedna građevina znamenitog cara imperatora. Ona je privlačila kroz povijest sve ono što je jedan mali varoš, pretvorilo u drugi najveći hrvatski grad. Grad muzeja ,kazališta,sporta, sveučilišta, brojnih crkava, te svega onoga u trgovačkom smislu što krasi život jednoga grada.
Reći će te što sve to ima veze sa Zagvozdom i Trgom glumaca oko kojeg su neki u Zagvozdu podigli toliku prašinu o cijeni jednog četvornog metra. Ako volite Zagvozd onda volite i njegov Trg glumaca,i njegova metalna vrata, koja iako oštra neće vas posjeći, njegovo kameno postolje, koje nije dovezeno iz neke druge države, već je to kamenje „raslo“u Zagvozdu , obrađeno i u Zagvozdu opet ugrađeno. Kamen je našao svoju majku.Međutim ima onih koji ga ne bi dali svojoj majci.Tako su ljubomorni ili još nešto gore kad govore tko ne bi smio raditi zagvoški Trg glumaca. Trebao bi ga raditi netko tko sa Zagvozdom nema veze, sa ovim krajem isto tako i napraviti Trg na ruglo ovoga mjesta. Tada bi ti sebeljubci došli na svoje, spočitavali bi Vedranu i Miru ovo i ono. Naravno kad je sve u redu oni nalaze neke „rupe.“ Da bi zadovoljili svoj pokvareni um smeta im što radove izvodi kamenoklesar iz Krstatica koji je“općinski vijećnik i član vladajuće koalicije“.Sad ispada da je gospodin Luka Lizatović iz Krstatica dobio posao zato što je općinski vijećnik, a ne zato što je izvaredan znalac svog posla, pošten i čestiti obrtnik, koji je sve što je stvorio, stvorio sa deset svojih prstiju. Ima se šta vidjeti u njegovu kamenorezačkom pogonu u Krstaticama. Najsuvremenije strojeve za obradu kamena, nekoliko stalno zaposlenih radnika. Luka je od početka sudjelovao u Domovinskom ratu, a danas za to nema nikakve naknade ni penzije. Sve je to naravno mogao imati, ali se je uhvatio u koštac sa životom, marljivo obrađujući kamen.Naravno da to smeta kojnogrizima u Zagvozdu. Smetaju im pošteni , čestiti i sposobni ljudi. Oni koji su ponos i dika Zagvozda, koji su radost svojih roditelja, svoje žene i svoje djece.
Kada gledam stare facade sa splitskog Peristila. Grubi kamen ugrađen u temelje ovoga grada u dalekim stoljećima i ovaj danas nešto finije brušeni sa splitske Rive ili zagvoškog Trga glumaca, ne mogu da se ne upitam tko to premiješta kamen, da bi svadio ljude ? Tko mu određiva tržišnu cijenu i zašto! Kamen ostaje kamen ma gdje bio, ali čovjek treba nadvladati sebe da sam ne postane kamen.