Upali svijeću

Grob hrvatskog vojnika Josipa Rako i njegovih roditelja u Zagvozdu
Kiša natapa naše zagvoško groblje pred Svi svete.To je blagdan koji je usko vezan sa Dušnim danom. Podsjećamo se tada posebno na svoje umrle. Na one koji su bili „kost naša“, a sad su kost zemlje u koju ćemo i mi jednom doći. Biti ćemo tada isti kao i oni danas. Zato je svaki posjet groblju i vjernika i onog koji za sebe kaže da je ateist zbližavanje sa svojim umrlima. Svijeća koja gori za duše njihove odvlači misli naše na njihov ovozemaljski život. Koliko u mrtvima još ima života?! Upravo onoliko koliko ima uspomena na njih u našim mislima i osjećajima. Sjećamo se i naših Zagvožđana poginulih u Drugom svjetskom ratu. Preko 200 poginulih dalo je ovo malo zabiokovsko mjesto u te samo četiri godine od 1941. do 1945. Najviše ih pogine 1945. godine kad je rat već prestao na Križnom putu od Blajburga pa prema nazad. Vratiše ih Engleska vojska partizanima koji ih pobiše, a bilo ih je 66 za čije se grobove nezna. Zna se samo to da će središnji križ u zagvoškom groblju na njih podsjećati sa molitvom iz Psalma:
„Vrati o Jahve, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama,
žanju u pjesmi.
Išli su plačući
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.“
U Domovinskom ratu poginuše Matko, Ante, Josip i Jozo u odori Hrvatske vojske. Križ ima četiri kraka, Zagvozd ima četiri junaka koji gledaju lice Božje. U znamen hrvatske slobode oni dadoše svoj život. Bez ostatka žrtvovaše sebe za taj veliki sveti cilj da domovina njihova Hrvatska nikad više ne bude porobljena.Da ne budemo sluge nemuštih gospodara, koji nam i pjevati naše hrvatske pjesme braniše, da nekažem nešto više.
Kada ovih dana padaju kiše, ja ih doživljavam kao suze Božje. Koliko li je samo suza naših baka , djedova, očeva i majki palo za nevino nastradalom svojom djecom. Samo zato što su Hrvati bili, svoj dom i ognjšte branili bili su ubijani i razapinjani kao Krist.
Stoga su naše zagvoško i rastovačko i sva naša hrvatska groblja sveta mjesta, a ne obična počivališta umrlih.
Zato brate i sestro ako imaš imalo krvi domoljubne hrvatske dođi na sveto mjesto i upali svijeću u spomen na sve sinove njezine koji padoše za križ časni i slobodu svetu.
Brecat će zvona cijelu noć na svetom Križu u Rastovcu i kod Gospine crkve zagvoškog ukopišta.Brecat će za sve njih koji su zaslužni što smo mi tu na ovim ponosnim ognjištima pradjedovskim - ostali svoji na svome.
Zato neka svaki cvijet i upaljena svijeća na grobovima budu svekoliki znak naše ljubavi,najdubljih osjećaja duhovne povezanosti prema onima kojima smo ih namijenili, kako bi i mi baštinili ljubav pokoljenja koja nam je potrebna zauvijek.