Sastanak vodstva planinarskih društava i Parka prirode Biokovo

Planinari uređuju svoje staze
Iako je ravnatelj Parka prirode «Biokovo», Ante Cvitanović, odnos ove javne ustanove s planinarskim društvima koja gravitiraju PP Biokovo nazvao džentlmenskim, zajednički sastanak održan nedavno zamalo je prekinut. Umjesto prijedloga kako podjeliti osam staza koje će za novčanu naknadu trajno održavati planinari, padale su druge sugestije, zbog čega se sastanak oduljio na dva sata. Ante Roglić iz HPD Sveti Ilija iz Zagvozda u jednom je trenutku čak rekao da će ljudi iz njegovog kluba, zbog ljubavi prema Biokovu, staze održavati i bez naknade, želeći pokazati da se državni projekti ne mogu mjeriti s radom entuzijasta. Podjela na kraju čak i nije definirana jer se planinari iz HPD Biokovo i SAK Extrema, nisu uspjeli dogovoriti na sastanku. Vibor Sumić iz Extrema rekao je da će oni preuzeti ono što HPD Biokovo neće, na što je Stipe Bušelić, predsjednik potonjeg društva, od kojeg se Extreme i odcijepio, replicirao kako su dvije staze koje preuzimaju 'ekstremovci' ionako 70% uređene. Situaciju je smirio Dragan Delić iz SAK Extrema, koji je rekao kako će on i Bušelić sjesti i dogovoriti se, dodajući kroz smijeh – prije nego se posvađaju!HPD Zagvozd i HPD Kozjata Brela su, pak, uzeli svoje staze, koje će čistiti, održavati i označavati. Inače, projekt oko kojeg se vodila rasprava financira Ministarstvo zaštite okoliša, kao i projekt zaštite biološke raznolikosti PP Biokovo. Naime, planinari će od sada sudjelovati u popisivanju biokovske flore i faune, a podaci će izaći u priručniku kojega će tiskati Ministarstvo. I po ovom je pitanju Ivana Gabrić iz Parka prirode Biokovo, a koja je vodila sastanak, zaključila kako javna ustanova zaista ne može puno toga bez podrške planinarskih društava.

Naš život

Kako je Imotski dočekao Uskrsnuće Gospodinovo !

Kako piše Imotska krajina. blog u gradu Imotskom mladost je u zadimljenim kafićima uz zvukove srpskih estradnih zvijezda provela posljednje sate korizme.Kad smo u tišini trebali dočekati veliki trenutak za svakog kršćanina Uskrsnuće Gospodinovo, čudna imotska mlađarija odala se suprotnom načinu dočeka kojeg može zagovarati samo protivnik Božji od početka svijeta-Sotona.

Imotskoj krajini Velika trodnevnica, Putovi križa te samo misno blagovanje, odnosno euharistijska slavlja jednog od najvećih kršćanskih blagdana Uskrsa, prošlo je u miru. Dostojanstveno kako već i priliči dugoj kršćanskoj tradiciji i običajima u Imotskoj krajini , u koju su ovih dana pristigli mnogi razasuti po cjeloj Hrvatskoj i Europi. Međutim, Uskrsno bdijenje i tišina Velike subote, posljednjih godina u velike se izmijenio, posebno kod mladih Imoćana. Umjesto na Misama, ili odmah nakon sv. Misa, mladi Imoćani Uskrs dočekuju po zadimljenim imotskim kafićima. U borbi za goste, između mnogobrojni ugostitelja, osmišljavaju se programi, živa glazba, razna party-događanja, i to baš na Veliku subotu. Par ugostitelja je bacilo i patriotizam na stranu te gromoglasno navijaju Cecu, Jelenu i Olju Karleušu ili pak Milu Kitića a "cela" birtija poludi kad čuje DJ Krmka koji šmrče "belo" . Zašli smo u subotu u imotske lokale koji puštaju narodnjake, i uglavnom mlađahni Imoćani, pa čak oni ispod osamnaest, uz dobru dozu alkohola, luduju za spomenutim estradnim "zvezdama" , uoči Isusova Uskrsnuća. O ovim novonastalim, imotskim Uskrsnim običajima pisali smo i prošle godine, samo za razliku od lani nije bilo divljanja po ulicama grada, i sve je ostalo u okvirima pretrpanih imotskih kafića.

Preneseno:Imotska krajina blog.hr

Gabriele Romagnoli :"Lađama preko Jadranskog mora"

Gabriele Romagnoli autor web stranice www.mundimitar.it približava nam petstoljetnu hrvatsku zajednicu u Italiji.

Za početak nekoliko podataka o Vama.
Zovem se Gabriele Romagnoli, rođen sam 13.02.1957. u Mundimitru, "Hrvatskoj zajednici u Italiji". Već odavno živim u blizini grada Bologne no čvrstvo sam vezan s mojim rodnim mjestom. Tamo imam kuću, mamu, sestru, prijatelje i ostalu rodbinu.

Oženjen sam sa hrvaticom Dijanom, koju sam upoznao na ljetovanju 1990. god. u Bihaću. Prekrasna i divna žena, te mama našeg sina Darka. Ona mi je puno pomogla i pomaže u poboljšanju mog hrvatskog jezika.

Računalo je postao moj hobi ovih zadnjih godina, posvećuvši svoje slobodno vrijeme web stranici Mundimitra, koju sam u listopadu 2000. god. osmislio i pripremio. http://www.mundimitar.it/
Kako je nastala hrvatska zajednica u Italiji?

Naši preci došli su iz Dalmacije, iz okolice Makarske te dolina rijeke Cetine i Neretve.

Prije 500 godina Hrvati su spašavajući svoj život bježali ispred osvajanja Turaka, tako da su mnogi bježali prema sjeveru Hrvatske do Austrije - Gradišćanski Hrvati dijele našu povijest - a neki drugi u lađama preko Jadranskog mora.

Kako su Hrvati izabrali baš taj kraj za svoju novu domovinu?

Osobno mislim da su Hrvati koji su došli preko Jadrana izabrali našu pokrajinu jer se nalazi nasuprot mjestu koje su napuštali, otkrili su da je ovaj naš kraj bio jako sličan mjestima koje su oni napuštali, tako da su stoljećima sačuvali svoje narječje. Iskrcali su se na Molizanskim obalama te su bili primljeni i smješteni na sve one gradiće koji su ostali skoro bez žitelja nakon jakog potresa 1456. god. Hrvati su tada živjeli na više sela; San Biase, Tavenna, Mafalda, Palata, Montemitro (Mundimitar), Acquaviva Collecroce (Kruč), San Felice del Molise (Filič) i dr.

U Palati Hrvati su sagradili iz temelja crkvu "Santa Maria la Nova" u kojoj dan danas postoji ploča s latinskim natpisom:
"HOC PRIMUM DALMATIAE GENTES INCOLUERE CASTRUM AC A FUNDAMENTIS TEMPLUM EREXERE ANNO MDXXXI"
- u prijevodu -
"LJUDI IZ DALMACIJE PRVI NASELIŠE OVAJ GRAD I IZ TEMELJA SAGRADIŠE OVAJ HRAM 1531.GOD."

Koje su posebnosti Mundimitra?

Mundimitar je sagrađen na brežuljku nadmorske visine 508 m i zauzima optimalan položaj; gledajući prema sjeveroistoku vidljiva je čitava dolina rijeke Trigno do Jadranskog mora. Po svom izgledu, ako uđete na dio starog grada, činit će vam se kao da se nalazite u Dalmaciji - isti izgled kuća sa uličicama.

Koliko ima ljudi hrvatskog i kako govore hrvatski jezik?

Nije lako procijeniti postotak ljudi sa hrvatskim podrijetlom, Hrvati koji su živjeli u našim krajevima imali su slijedeća prezimena; Blažetić (Blascetta), Jurić (Iuriccio), Jović (Ioviccio), Grgurić (Gorgolizza), Papić (Papiccio), Julijan (Juliano), Čavela (Ciavella), Moreti (Moretti), Miletić (Miletti), Stanišić (Staniscia), ovo je samo po neki primjer, ima još mnogih drugih a mnogi i dan danas postoje.

Nova generacija ima više sreće nego ja npr. od kada nas je talijanska vlada priznala kao "Autohtona manjina" tek 1999. godine, oni imaju mogućnost da uče standarni hrvatski jezik u školi. Mislim da 10 posto stanovnika Mundimitra dosta zna govoriti i razumije standarni hrvatski jezik. Velika je razlika našeg govora od standarnog hrvatskog jezika, mi upotrebljavamo stare riječi koje se danas više ne upotrebljavaju na standarnom jeziku, malo drukčije je ako se nalazimo u Dalmaciji, oni nas razumiju mnogo više a i mi također njih, asimilacija i vrijeme su učinili svoje. Na ostalim mjestima ljudi su brzo zaboravili svoj matični jezik, osim u Mundimitru, Kruču te Filiču, u ovom zadnjem današnja situacija je postala veoma teška, samo stari ljudi nešto znaju, mladi osim ljubitelja više ne govore stari jezik. U stvarnosti moramo se svi zajedno čuditi što je nakon 5 st. stari arkajiski jezik još sačuvan, hoću istaknuti da su naši preci bili totalno izolirani sa domovinom, a kamoli da su imali knjige ili školu, jezik je preživio samo govoreći.

Kakav je odnos sa Talijanima i imate li zastupnike u lokalnoj ili regionalnoj upravi-komuni?

Talijani priznaju našu manjinu, no hrvatska manjina govori i talijanski tako da nema nekih većih problema. smatraju nas talijanskim osobama, čude se kad kažemo da smo Hrvati i da govorimo neki stari hrvatski jezik i dan danas većina Talijana ne zna da u Italiji postoji hrvatska manjina. Zastupnik za kojeg ja znam je Pasquale Piccoli savjetnik pokrajine Campobasso iz Kruča.

Kakav je odnos sa Hrvatskom i pomaže li Vam Hrvatska na bilo koji način?

Odnos s Hrvatskom iz dana u dan sve je bolji, to nam dokazuje i to što je Hrvatska izabrala baš Mundimitar za otvorenenje novog Hrvatskog konzulata. Hrvatska nam za sad pomaže na razne načine, šalju nam profesore hrvatskog jezika, daju financijsku potporu za izložbe, folklor, kulturni centar i dr.

Koje aktivnosti provodite u cilju očuvanja svoje tradicije?

Zahvaljujući počasnom konzulu i predsjedniku Zaklade "Agostina Piccoli" gosp. Antoniu Sammartinu, svake godine održavaju se ljetne manifestacije, izložbe, zbirke pjesama pisane "Na Našo" itd.

Koliko ulažete u promociju putem interneta? Što mislite o internetu kao vezi sa svijetom i Hvatskom?

Ulažemo mnogo, svjesni smo da većina talijanskog naroda nezna da postoji Hrvatska manjina u Italiji a kamoli širom svijeta. Do danas su našu web stranicu posjetili iz skoro 60 različitih država. Internet je neopisiva veza sa svijetom i Hrvatskom, pišu nam sa svih strana svijeta.

Koliko ste zadovoljni sa Katolicima na internetu?

Katolici su predivni ljudi s velikim Hrvatskim duhom, uvijek raspoloživi u obziru na to da se u većini niti ne poznajemo.

Zahvaljujem svim Hrvatima i ostalima na suradnji koja je uvijek dobrodošla.

Razgovarao Ivica Franjković
Portal "Katolici na internetu"

LITNJA ŽEGA

Sedandesete , bile su gadne vrućine, kad bi iza podne udrijo zvizdan nisi moga disat a kamoli štagod radit, judi su se dizali ranon zoron da bi do deset ujutro mogli vratit se kućama, beštiju bi se spratilo u tor, šta god bi se prizalogajilo i malo prileglo.
U selu je bila jedna velika kosteja, imala je grane slične kišobranu, bila je tliko velika da je ispo nje moglo stat stotinu judi, judi su to misto nazvali pijacon….
Jedno popodne otišla Jurka da se odmori ali od žege sunca oka nije sklopila, digla se i drito isod kosteje, sidila tako sama samcata uru vrimena, odrišila šudar, raskopčala bluzu i ladi se, a vitra ni za lika.
Vidi ona odozdal iđe Mare, sva se uspotila….viče njoj: Ej…Jurka… ma šta je ovo ženo moja, živit nemereš, sve mi ćići u ušiman…eto ti ga lipi đavle….
Na to će Jurka:ajde, ajde makni se su toga sunca, beno jedna…opalit će te u time….
Mare i Jurka bile se druge od ditinstva, uvik su imale o čemu razgovarat, a znale su dobro i ogovarat ostale u selu…
Sile su na kanem, raširile traverše i počele: a a a… ženo moja, koji je ovo đava, sve će se spržit, kamen puca, moreš na njenun jaje ispeć…nećeš moja Jurka liznit kapi vina ove godine, viruj ti meni, reče Mare nako isposebe….
Ajde Mare bogoveti, briga đavla za lozan i vinon… ko da ga ja pijen, imat ću više mira su onizin mojin benon , gledan ga svaki dan su bukaron, ko da je ženo moja na ringišpilu, amo, tamo, samo toči i toči, ma digod se upitan, đavla popijo di mu more više stat….niki dan mi dozlilo pa san mu rekla: odvest ću ja tebe u živčanog doktura, živu si me pojijo više sutizin pićen…ahohol ti je možđane pojijo…a on me gleda… i vidi čuda, muči ka zaliven, janciga riči iz njega…
Sluša Mare Jurku pa će njoj: ajde ženo moja, nema ti tute lika, pusti ga, pijo je i moj pa eno ga danas kod Križa, a lipon san mu govorila, smanji malo, neće ti ga niko odnit….e, da me je kojon srićon sluša…ja ti jadna…crna kukavica….dica ošla i evo me, sama ka pas….
Jurka, nu da te pitan, ma niki dan je došla mala Ive, đavla mala, curetina je naresla….ma jesi li ti vidila ženo moja na šta ona liči…a a a, đava njoj mater odnjo, vidi li ona to dite….donila meni niki kolač i kaže mi:baba Mare, ovo ti je mater poslala…a šta je, je, nema se šta reč,dobri su oni preman meni… očinjeg mi vida …mene je brte bilo sramota gledat tu malu…ispale njoj cice gori, a pupak gol golcat, na njon nika suknjica, ma more se i guica vidit ženo moja….
Jurka je gleda čudno pa njoj veli: a luda li si, to ti je nika nova moda, ko ti je kriv šta si stara pa ništa ne razumiš…Mare juta ka pas: ajde beno jedna, oko san stara nisan čorava…rodila san šestero dice a moj pokonji nije mi golo kolino vidijo, o o o… Gospe moja, šta je ovo, doša đava među svit i sve pobenavilo pa i ti Jurka moja, skroz si benasta….
Volila je Jurka podbadat Maru pa bi se slatko nasmijala….Mare, nijeti kažeš vidijo gola kolina! …ha,ha,ha….nosila si vuštan ,a ispo vuštana ja znan da nisi imala mudante, šta će ti unda gledat kolina…ha,ha,ha...
Pobisnila Mare, uspravi se i reče Jurki u lice: je, nisan imala mudante…ko ji je unda ima…ko ji je moga dat, unda su bila druga vrimena, a ja ti govorin šta je sad…beno….
Jurka se dositi: a a a… Mare, ja san imala pumparice i njizi san nosila, uvečer skini i operi a ujutro obuci i tako jedne te iste uvik….
Mare je gleda sva zajapurena…je, je…odnjo đava tebe i pumparice, kad odaš sve ti se pletu oko vuštana, boje je bit brez njizi….
Diže se jutito i ode, a Jurka u smij…dobaci njoj: ….Mare, nu vrati se amo…di ćeš, nu nešto ću ti reć….Ode Mare, ne bi je ispuške uvatijo….
Julija Stapić Katić

Pozdrav Maxs -u

HVALA gosp.Maxs...gospodin Kike, ako vas zanima...pišem komentare na našim web stranicama i ako ste čitali vidjet ćete da sam Kike -muško. Zaboga....pozdravljam vas i pišite nam i dalje jer trebamo pisati i pokazati narodu da nas ima širom svijeta....komentirajmo nije važno da li je komentar ovakav ili onakav, komentari su slobodni barem ja tako doživljavam ove naše stranice....Pozdrav svim Zagvožđanima najviše onima koji su van granica Lijepe naše...vaš

KIKE